Please activate JavaScript!
Please install Adobe Flash Player, click here for download

Dental Tribune Croatian & BiH Edition

23DENTAL TRIBUNE Croatian & BiH Edition TRENDOVI I TEHNIKE Stoga je često potrebno, u stra- žnjim i lateralnim područjima maksile, učiniti podizanje dna sinusa ukoliko postoji loša kvali- teta kosti i nedostatna visina alve- olarnog nastavka. Podizanje dna sinusa i značajna pneumatizacija maksilarnog sinusa indicirane su radi potrebe korištenja dužih im- plantata da bi imali garanciju si- drenja u području visokih funkcij- skih sila. 1980.g., Boyne i James napisa- li su prvu publikaciju o tretmanu pacijenata postavljanjem endoo- sealnih implantata u kombinaciji s podizanjem dna sinusa. Pristup maksilarnom sinusu ostvaren je intraoralnom antrostomijom i pre- paracijom «koštanog prozora». To je potom oprezno pogurnuto i povučeno u kavitet. Stoga, bilo je potrebno djelomično odvajanje Schneider-ove membrane s dna sinusa. Nadalje, postavljen je ko- štani transplantat ispod membra- ne i otvor je ponovno zatvoren. Općenito, koristili su se autotran- splantati pacijentove kosti. U sli- jedećem koraku, nakon nekoliko mjeseci od podizanja dna sinusa, uspješno su se postavili implanta- ti. Protetske rekonstrukcije bile su u obliku fiksnih ili mobilnih na- domjestaka, koje bi nadomještale bezuba područja stražnje maksile. Ubrzo nakon toga, Tatum i sur. intenzivno su radili na ovoj kirurškoj tehnici, tražeći način za poboljšavanje rezultata mo- dificiranjem procedure. Tatum Sun preuzeo je glavnu ulogu u razvoju procedure za podizanje dna sinusa korištenjem autogenih koštanih transplantata s ilijačne kosti kao pripremu za postavljanje implantata (Tatum 1977, 1986). Napredak na polju biomaterijala i poboljšanja tehnika i protokola za nadomještanje zuba osteointegri- ranim implantatima povećali su uspješnost i predvidljivost terapije implantatima. KSENOGENI KOŠTANI TRANSPLANTATI Da bi poštedjeli pacijenta proce- dura dodatnog uzimanja autogene kosti na drugim mjestima – na cri- sta-i i spina-i ilijačne kosti, danas se sve više uporabljaju materijali koji nadomještaju kost – ksenoge- ni koštani transplantati. Danas su najčešći ksenografti od deprotei- nizirane (neorganski) goveđe ko- sti. Ovi nadomjesci se koriste ili sami ili pomiješani s autogenim transplantatima pacijentove kosti i krvi. Uspješnost preživljavanja im- plantata korištenjem ksenogenih transplantata statistički je jedna- ka s korištenjem čestica autoge- nih transplantata. Del Fabbro i sur. provodili su studije s različi- tim materijalima za nadomješta- nje kosti 2004.g. Aghaloo i Moy 2007.g. ustanovili su da je stopa preživljavanja potpuno autolognih transplantata 88 %, miješanih transplantata s autolognom kosti 92%, 81% u potpuno aloplastičnih nadomjestaka, 93.3% u potpuno alogenskih transplantata i 95.6% u potpuno ksenogenih koršanih transplantata. Ove brojke ohrabruju dokto- re dentalne medicine i indiciraju pozitivnu dugoročnu prognozu terapije implantatima u distalnoj maksili. No međutim, u estetski važnim zonama, insercija implan- tata bez procedura augmentacije je gotovo nemoguća, budući da se estetski zadovoljavajući rezultati mogu postići samo s transplantati- ma vezivnog tkiva potpomognutih s transplantiranim koštanim tki- vom ili nadomjescima kosti. POSTAVLJANJE TRANSPLANTATA I IMPLANTATA Materijal za transplantaciju tre- bao bi biti postavljen počevši od najteže dostupnih područja te se mora osigurati dobar kontakt s koštanim zidovima radi pobolj- šanja cijeljenja kosti. Ukoliko je membrana sinusa (Schneider-ova membrana) jako tanka, trebala bi biti zaštićena i stabilizirana s ko- lagenom membranom. Recesusi se prvo pune anteriorno i posteri- orno, a poslije toga je napunjeno i područje medijalnog zida sinusa. Transplantat ne bi trebao više po- dizati membranu i ne bi trebao biti jako komprimiran, budući da bi tako mogla biti ugrožena vaskula- rizacija, osobito biomaterijala za transplantaciju kosti. Implantati su tada uspješno postavljeni u pre- parirana područja. Nakon pilot-preparacije i usta- novljavanja loše kvalitete kosti, kompaktnost rahlog spongioznog tkiva maksilarne kosti poboljšana je ovim postupkom uz pomoć in- strumenata za kondenzaciju kosti. To je također koristan i učinkovit način za poboljšavanje primarne stabilnosti. Nakon insercije implantata s lateralne strane, na implantate, u sve međuprostore i sve kavitete postavljen je materijal za nado- mještanje kosti, a koštani prozor je prekriven s malom kolagenom membranom. Veličina kolagene membrane trebala bi odgovarati veličini postojećeg koštanog pro- zora. Membrana se može postaviti i bez korištenja čavlića za pričvr- ščivanje ili resorbirajućih šavova ispod mukoperiostalnog režnja. Nova istraživanja su pokazala da ne postoje razlike u rezultatima kad se koriste kolagene membrane ili kad se koriste membrane od ek- spandiranog politetrafluoretilena (ePTFE, GORE-TEX; Wallace i sur. 2005). Budući da se kolagena membrana lijepi, ona se može po- staviti bez čavlića ili vijaka, a radi njezine resorptivnosti, ne mora se uklanjati kasnijim posebnim pro- cedurama. ŠIVANJE I OPSKRBA RANE Za konačnu opskrbu rane, defekt je pasivno prekriven režnjevima. Za postizanje pasivnog prekriva- nja nužno je napraviti rasteretne incizije u području periosta. Ova je metoda, međutim obično po- trebna samo kad se istovremeno radi augmentacija maksilarne ko- sti (radi dobivanja širine), budući da sama augmentacija dna sinusa ne mijenja konturu grebena. U ovom slučaju preporuča se upora- ba neresorptivnog monofilamen- tnog konca za šivanje veličina od 4.0 do 6.0mm. ZAKLJUČAK Općenito, u interesu je pacijenta odvagnuti koristi potpuno auto- lognih transplantata u odnosu na neke kombinacije autologne kosti i sintetskih koštanih nadomjesta- ka i/ili ksenogenih materijala za nadomještanje kosti. Korištenjem drugih materijala za nadomješta- nje kosti dovodi do očuvanja paci- jentove vlastite kosti i izbjegavanja operacije na drugom, donorskom mjestu što stvara dodatnu ranu. U principu, u planiranju terapije i savjetovanju pacijentata treba se poštovati pacijentova težnja da svi kirurški postupci proteknu što je više moguće glatko, učinkovito i na kraju, što uspješnije. Uporaba kombinacija autologne kosti i dru- gih materijala za nadomještanje kosti, ovisno o slučaju, te obvezna uporaba membrana je ono na čemu počiva predvidljivost dugoročnog uspjeha ishoda terapije implantati- ma. Operateri bi uvijek trebali biti otvoreni za učenje novih metoda, ali imajući na umu odgovornost prema svojim pacijentima. Zahtjevi današnjih pacijena- ta sve više rastu, te je opskrba i upravljanje tvrdim i mekim tki- vima od krucijalne važnosti u dentalnoj implantologiji. Trenutne procedure augmentacije omogu- ćuju dobro poduprtu i fiziološki oblikovanu gingivu u blizini im- plantata i područja suprastruk- tura, na taj način osiguravajući nužnu osnovu za dugoročni estet- ski uspjeh. Poznavanje i savlada- vanje augmentacijskih metoda je esencijalno za sigurno postizanje dugotrajnog uspjeha i najvažnije, čini uporabu endosealnih implan- tata mogućom. Sl. 9 Preparacija mjesta implantacije nakon pilot-preparacije s kondenzatorima kosti. Sl. 10 Postavljanje implantata u područje #14. Sl. 11 Nakon stabilizacije Schneider-ove membrane, Bio-Gide membrana se podiže pomoću granula Bio-Oss (Geistlich), krv iz operacijskog područja pomiješana s autolognim koštanim strugotinama. Sl. 12 Još jedno pažljivo umetanje augmentacijskog materijala u Bio-Gide membranu prije postavljanja dentalnog implantata u područje #16. Sl. 13 Nakon insercije implantata, rahlo se puni i augmentira lateralna strana. Sl. 14 Prekrivanje bukalnih koštanih defekata s ostacima Bio-Gide membrane. Sl. 15 Stanje nakon zatvaranja rane i preparacije tranzmukozalne nadogradnje za cijeljenje ITI-implantata (Straumann Dental Implants). Sl. 16 Rtg-snimka nakon vanjskog sinus-liftinga ne pokazuje pomaknuća augmentacijskog materijala u maksilarnom sinusu. O autoru Prof Dr med Frank Liebaug Prof (Univ. Shandong) Dr med Frank Liebaug Arzbergstraße 30 98587 Steinbach-Hallenberg, Germany Tel.: +49 36847 31788 frankliebaug@hotmail.com Na tržištu su prisutne razli ite vrste koštanih nadomijestaka. Danas se naj eške koriste ksenografti od deproteinizirane goveoe kosti 9 13 10 14 11 15 12 16